Patološka upotreba interneta

Patološka upotreba interneta.

Govori doc.dr Ksenija Kolundžija, spec. medicinske psihologije.

Projekat podržao Pokrajinski sekretarijat za zdravstvo.

VIDEO

TRANSKRIPCIJA

Patološku upotreba internt je relativno nov pojam. Međutim on je široko rasprostranjen i još uvek se u stručnim krugovima vodi rasprava o tome da li se radi o zavisnosti ili ne.

Ono što je karakteristično kad se priča o patološkoj upotrebi interneta jeste nemogućnost kontrole korišćenja računara interneta, odnosno, ne samo kompjutera nego one aktivnosti koje se na internetu sprovodi.

Kao jedan od važnih kriterijuma navodi se vreme provedeno za računarom i literatura kaže da je to negde između 4 i 6 sati slobodnog vremena dnevno. Međutim, taj pokazatelj nije dovoljan. važniji su pokazatelji koji pokazuju promenu na planu ponašanja.

kada se povećava vreme koje se provodi za internetom, kada osoba gubi doživljaj vremena koji provodi za internetom. Kada zanemaruje zadovoljenje svojih osnovnih potreba, kao što su potreba za hranom, pićem, zanemaruje higijenske navike do mere da ne odlazi u toalet uopšte za sve to vreme boravka na mreži.

Dalje dolazi do promene na planu ponašanja u smislu da osoba postaje netolerantna, svadljiva i vrlo brzo se iznervira, naljuti, počinje da laže o tome koliko vremena provodi na računaru. Gubi realne društvene kontakte u svakodnevnom životu, povlači se. Može da dođe čak i do gubitka školovanja, zato što dolazi do toga da ne obavljaju više svoje školske obaveze i ne mogu da isprate ritam koji se od njih zahteva zato što puno vremena provode za računarom i na internetu.

Kako se ustvari razvio ovaj problem?

Počinje tako što se vreme provedeno na internetu i na mreži povećava. Tim povećavanjem dolazi do svih ovih posledica u smislu povlačenja iz socijalnih komunikacija, do problema na planu komuniciranja sa roditeljima. Dolazi do pojave čak i depresivnih simptoma i onda se krug završava tako da oni tu depresiju u stvari leče time što će biti na internetu i time povećavaju ustvari vreme koje se provodi na internetu i time se krug praktično zatvara.

Šta je ono što roditelji mogu da urade kada primete da dete ima ove simptome i ponaša se na ovakav način?

Prvo i osnovne je nikako ne zabraniti upotrebu kompjutera, jer to može da izazove kontra-efekat. Ono što treba da se uradi jeste da se provodi više vremena sa detetom, da se komunicira sa njim, da se razgovara, da se dogovara o tome koliko će vremena provoditi na internetu. Da se sa njim zajedno istražuje internet i da mu se pokažu dobre strane interneta. Da se podstiče njegova kreativnost ili istraživački duh, da nije internet samo boravak na društvenim mrežama ili igranje igrica.

I važno je uključivati se u aktivnosti koje dete obavlja tokom dana. Kao efikasnom se pokazala metoda nagrađivanja i kažnjavanja. Znači da se unapred dete i roditelji dogovore o broju sati koji će dete provesti za internetom dnevno. Ukoliko dete to ispoštuje može da sledi neka nagrada. Ta nagrada može da se povećava ako recimo dete uvede i neke druge dodatne aktivnosti u svom slobodnom vremenu.

Sa druge strane, ukoliko dete prekrši taj dogovor i ostane duže na internetu može da usledi neka kazna koja je prihvatljiva, u vidu smanjenja džeparca.

Ono što je jako važno jeste da roditelji u tome budu dosledni, znači da ne prekrše dogovor.

Ukoliko ovo sve ne pomogne naravno preporuka je da se jave za stručnu pomoć. Moguće je da se radi o nekom drugom dubljem problemu i da je to provođenje za računarom i na mrežama u stvari manifestacija nekog drugog dubljeg psihološkog problema i zbog toga je neophodna dobra dijagnostika i stručna pomoć.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *